Slavuj - CJELOVEČERNJA KLAUNSKA PREDSTAVA

režija i dramaturgija: Lee Delong

 

TRIKO CIRKUS TEATAR U KOPRODUKCIJI S KULTUROM PROMJENE SC-a I MEĐUNARODNIM CENTROM ZA USLUGE U KULTURI

Premijera 10.02.2012.

 

Fascinira me pjev slavuja! Probada mi srce i daje uzleta mojoj mašti. Obavijen poezijom i nasiljem, slavuj je bio inspiracija piscima od Sofokla do Keatsa. To je također i ptica koja se nalazi na poleđini kovanice jedne kune. U trenutku kada sam počela razmišljati o temi ovog komada za pet klaunova TRIKO CIRKUS TEATRA, ova, na prvi pogled nevažna podudarnost, bila mi je odskočna daska.

 

Potraga za temom se nastavila, nadugo i naširoko, kao svemirska letjelica vezana za  klatno, čas bliže zemlji, čas daleko od nje. Opće je poznata stvar da je biti jednostavan vrlo komplicirano. 

 

Pa skinimo onda sve! Maknimo scenografiju i ostavimo prazan prostor. Izbrišimo prošlost i ostavimo samo sadašnjost, otklonimo ples i ostavimo samo pokret. Ogulimo glumca i ostavimo samo njegovog klauna. Otvorimo maštu da bi se vidjelo ono nevidljivo!

 

Spektar zvukova koji je izuzetno prisutan kreira prostor i naglašava trenutke jakih emocija. Glazbenici su dio predstave u jednakoj  mjeri kao i klaunovi.

 

U Slavuju nema zgušnjavanja ili izokretanja radnje. Situacija je jednostavna: obitelj s neudanom kćerkom u srednjim godinama koja upoznaje mladog muškarca koji se slučajno nađe u njihovoj blizini. Ako priča i postoji, očituje se samo u miješanju, suprotstavljanju i zapetljavanju želja i strahova klaunova, njihove ljubomore, ljubavi i nadanja.

 

Svaki autentični klaun može utjeloviti okrutnost i nježnost u gotovo istom trenutku.  Svaki klaun može željeti postići nešto određeno dok žudi za nečim sasvim suprotnim. Klaunovi su kao sva ljudska bića, ali veći od života.

 

Pisanje ove predstave bilo je slično slikanju. Kopali smo dublje i dublje u svakog klauna tražeći pigment, a njihova su tijela postala kistovi. Poštivali smo zakone komedije: ponavljanje, brzinu i pretjerivanje, da bismo postigli spektar boja kao katalizator za ljudske suze i smijeh.

 

Put katarze je jedan isti, put suza i smijeha!

 

Lee Delong

 

 

Režija i dramaturgija: Lee Delong

 

Igraju:

KUPINA KOKO - Nikolina Majdak

VITA MIN KOKO - Iva Peter-Dragan

PROKOPJE  KOKO - Nikola Mijatović

MARGARETA KOKO - Adriana Josipović

OCTAVIO - Domagoj Šoić

 

Glazba:  Ines Tričković, Nicolas Sinković, Pavle Miljenović

Oblikovanje svjetla: Akvinac

Majstor tona: Tomica

Art director: Draško Ivezić

Fotografije: Borko Vukosav

Pomoćnica produkcije: Iva Bojanovsky

Produkcija: TRIKO CIRKUS TEATAR,  sezona 2011/2012

 

 

Predstava je nastala uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, te uz potporu gradskog poglavarstva grada Mericourta, Francuska

Povezani Video